Centralni usisavač u privatnoj kući datira još iz davne 1905. godine u Hessenu, a kasnije 1908. godine u Hamburgu. Ovi se uređaji koriste i u SAD-u od 1918. godine.
Širu primjenu dobivaju istraživanjima i spoznajama o uzročnicima alergija uzrokovanih kućnom prašinom. Naime, u današnje vrijeme kod modernih usisavača koje možemo naći na tržištu, ne može se riješiti problem ispuhavanja najfinijih čestica prašine tzv. mikroprašine u prostor prilikom svakog novog uključivanja usisavača. Ove fine čestice prašine koje sadrže uzročnike alergije ( grinje, pelud, spore gljivica ) ostaju lebdjeti u prostoru Vaše dnevne ili spavače sobe do 10 sati nakon usisavanja. Dok jednima smeta samo neprijatan miris i buka prilikom usisavanja, kod drugih se pojavljuje bubuljice, kihanje ili čak jače alergijske reakcije.
Centralni usisavač omogućava uistinu temeljito čišćenje jer snaga usisavanja ostaje konstantna bez obzira na količinu sakupljene prašine u posudi centralnog uređaja. Problem fine prašine koja kod klasičnog usisavanja leti u zraku još satima, ovdje je riješen zahvaljujući tehnici odvoda filtrirane mikroprašine izvan objekta.
Opasnost da se tokom vremena razvije alergija od kućne prašine ili bilo koja astmatičarska bolest u vlastitom domu gotovo je uklonjena. Osnova za ovo je odvođenje fine mikroprašine izvan objekta.
Više nema potrebe za sobom vući usisavač i pri tome pazit da se ne oštećuju zidovi, vrata ili namještaj. Sasvim je dovoljno samo lagano crijevo sa teleskopskom cijevi i četkom te će usisavanje stepenica ili automobila biti užitak a ne napor.
Sve što je potrebno jest da se crijevo uključi u utičnicu koja se nalazi u prostoriji. Budući da crijevo može imati dužinu do cca. 9 m, dovoljno je da u stanu od cca. 100 m2 budu 2 do 3 utičnice. Dakle potrebno je minimalni broj utičnica, ali da ih opet bude dovoljno.